U ponedjeljak, 19.01.2008. u prostorijama Biološkog odsjeka Prirodoslovno – matematičkog fakulteta održana je tribina pod nazivom:"Obrazovanje: pravo ili roba?". Organizatori su bili sami studentski predstavnici Biološkog odsjeka, a panelist/ice su bili: Anto Bajo iz Instituta za javne financije, Vedrana Spajić – Vrkaš iz Istraživačko – obrazovnog centra za ljudska prava i demokratsko građanstvo, također i nastavnica na Odsjeku za pedagogiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu te Vlasta Vizek – Vidović s Odsjeka za filozofiju Filozofskog fakulteta.
Tribina se bavila temeljnim pitanjima vezanim za sustav visokog obrazovanja u RH, njegovom reformom (napose Bolonjskim procesom, njegovim podrijetlom, suštinom proklamiranih ciljeva i ključnim akterima koji ga podržavaju i onim koji mu se protive) te problemima i nelogičnostima koje ju prate u provedbenoj praksi. Panelisti su s različitih pozicija pokušali razmotriti mnogobrojne aspekte obrazovne reforme, predstavili neke alternativne pravce daljnjeg razvoja te skupa s ostalim sudionicima tribine promišljali načine pomirbe zahtjeva za obrazovanjem kao ključnim javnim dobrom koje je preduvjet ujednačavanja životnih šansi u demokratskom društvu na jednoj te rastućih troškova obrazovnja na drugoj strani. Također, u diskusiji koja je slijedila suprotstavljena su dva temeljna pristupa obrazovnoj reformi u Europi i svijetu – koncept obrazovanja kao robe koja se može kupiti na tržištu, koji se prvenstveno širi putem Općeg sporazuma o trgovini i uslugama (GATS), te drugog, kojeg zastupaju europske udruge sveučilišta, prvenstveno Europske udruge sveučilišta, koji ističe socijalnu ulogu obrazovanja po principu:"Od participacije prema besplatnom školstvu".
U slučaju Hrvatske, sudionici su upozorili na nedostatak ključnih strateških smjernica, ali i upravljačkih kapaciteta sveučilišta. U tom smislu zaključeno je da svi odgovorni akteri (Ministarstvo obrazvanja i športa, sveučilišta i njihovi organi, prije svih Rektorski zbor i senati) trebaju težiti otvaranju komunikacije sa svim zaintersiranim akterima uključenim u proces – studentima i njihovim organizacijama, privatnim i civilnim društvom. Većina sudionika se složila da obrazovanje jeste ključni javni resurs koji treba učiniti dostupnim što širim slojevima, međutim da ne smije biti iščupan iz političkog, ekonomskog i šireg društvenog konteksta unutar kojih funkcionira.
Ispred Mreže mladih Hrvatske tribini je prisustvovao i ovaj izvještaj sastavio Nikola Buković.