Mreža se uključila u e-savjetovanje oko stanovanja!

Početkom 2025. godine na javnom savjetovanju pojavila su se dva dokumenta koja bi trebala usmjeriti stambenu politiku RH u narednim godinama. Radi se o prijedlogu “Nacionalnog plana stambene politike RH do 2030.”, te “Akcijskog plana za provedbu Nacionalnog plana za razdoblje 2025-2027". Po prvi put Hrvatska će imati jasnu nacionalnu strategiju stanovanja, ali kao i brojne druge nacionalne strategije i pri izradi ove izostao je prostor za uključivanje predstavnika_ca civilnog društva. To između ostalog znači da ni Mreža ni bilo koja druga udruga mladih ili za mlade nije sudjelovala u pripremi prijedloga dokumenata. Pomalo je onda ironično čitati kako se svuda u dokumentu naglašava kako su mladi u posebno nepovoljnom položaju pri pokušaju rješavanja svog stambenog osamostaljivanja. 

Mreža je već prošle godine objavila svoj pozicijski dokument o stanovanju u kojem smo dali pregled postojeće situacije, prezentirali rezultate istraživanja o cijeni nekretnina te preporuke za razvoj okvira za priuštivo stanovanje u Hrvatskoj. Drago nam je prepoznati da su neke od preporuka koje smo isticali dio Vladinih dokumenata. Ipak, smatramo da u postojećim dokumentima postoji prostor za napredak te smo se uključili u e-savjetovanje s našim prijedlozima, a u nastavku vam donosimo kratki pregled na što smo se fokusirali u komentarima. 

Priuštivo stanovanje ne mora značiti posjedovanje nekretnine 

Kroz uvodni dio Nacionalnog plana i kontekstualni pregled nerijetko dolazi do kontradiktornosti. S jedne strane, autori_ce su točno identificirali da trenutno stanje nije održivo, da je politika poticanja kreditnog zaduživanja i kupovine nekretnina nedovoljna da odgovori na probleme i potencijalno štetna za cjelokupno tržište nekretnina te da je dio rješenja u stvaranju uvjeta za širu dostupnost opcija kao što su siguran dugoročni najam. Stoga se i Mrežini komentari u uvodu fokusiraju na to da se kroz tekst jasnije prepozna dugoročni najam kao rješenje, a ne da se navodi kako je potrebno izgraditi još 200 000 stanova kako bi se namirile potrebe. Takav nesrazmjer vidi se i kroz Akcijski plan, u kojem je s jedne strane predviđena izgradnja javnih stanova te pokretanje Programa priuštivog stanovanja kroz koji bi APN posredovao u aktiviaciji nekretnina za dugoročni najam, ali istovremeno su ogromna sredstva predviđena za povrat PDV-a pri kupovini prve nekretnine, za one mlađe od 45 godina. 

Kako to često biva, ambicija i odlučnost izražena u teorijskom ili uvodnom dijelu dokumenta značajno posusta kada se dođe do konkretnih mjera i indikatora pa iznimka nije ni ovaj dokument. Uz manjak ambicije, Akcijski plan 2025-2027 krase loše postavljeni indikatori. Tako se na primjeru u sklopu Mjere 1.2 ističe nekoliko jako dobrih mehanizama provedbe poput “Poticanje gradnje studentskih domova”, “Unaprjeđenje sustava domova za starije” ili “Prenamjena postojećih neiskorištenih zgrada”. Istovremeno, indikatori za tu istu mjeru tiču se samo i isključivo koliko će stambenih jedinica biti u Programu priuštivog stanovanja. Komentari Mreže usmjereni su upravo na adresiranje tih nelogičnosti pri postavljanju indikatora. 

Kao završni dio osvrta ističemo da ovi dokumenti predstavljaju pozitivan pomak u prepoznavanju i rješavanju krize stanovanja u Hrvatskoj. Međutim, dojma smo da je i dalje preveliki fokus stavljen na tržišne pristupe, pogotovo u vidu daljnjeg poticanja kupovine nekretnine. Nedostaje orijentacija na neprofitnu stanogradnju, iako se kroz Nacionalni plan povremeno spominju potencijali koje imaju stambene zadruge, u konkretnim koracima ne vide se nikakve mjere koje bi to poticale. Rješenje krize stanovanja, a pogotovo rješenje dostupno i prihvatljivo mladima, ne može ležati samo u jednoj ili dvije mjere kao ni u mjerama koje potiču kupovinu nekretnine. Stoga pozivamo sve mlade, udruge mladih i sve koji imaju interese mladih na prvom mjestu da se uključe u javno savjetovanje i podrže prijedloge Mreže.