Mreža mladih je sudjelovala na javnom savjetovanju o Nacrtu prijedloga zakona o obavljanju studentskih poslova

Mreža mladih je sudjelovala na javnom savjetovanju o Nacrtu prijedloga zakona o obavljanju studentskih poslova koju unatoč tome što ima pozitivnih momenata, pogotovo u vidu zaštite potraživanja studenata te povećanju minimalne naknade, ima i dijelova koji su iznimno štetni.

 

Počevši od samog naziva zakona, smatramo da ovaj zakon govori o studentskom radu ili o poslovima koji obavljaju studenti, a ne o studentskim poslovima. Ovaj naziv (pogrešno) implicira da postoji određeni tip posla koji je inherentno studentski, što ovaj zakon ne definira.

 

Pitanje izvanrednih studenata

 

Nadalje, izjednačavanje u smislu ovog zakona izvanrednih i redovnih studenata ima niz negativnih posljedica. Smatramo da ovakva definicija stvara  pravnu pomutnju te nesigurnost u sustavu s obzirom da isti studenti prema različitim (i važećim) pravnim propisima mogu istovremeno biti izvanredni i redovni studenti. Razlika u pristupu pravima koja proizlaze iz studentskog standarda, pa tako i studentskom radu, ne postoje bez razloga. Ovakvim rješenjem bi Vlada zapravo podržala ono što je već neformalno poznato: da izvanredne studije upisuje dio ljudi koji nisu uspjeli steći status redovnih studenata. Trenutno je oko 40 000 izvanrednih studenata odnosno 1/4 ukupne studentske populacije. Uzrok takve situacije nalazi se u tome da dobar dio visokoobrazovnih institucija potiče takav sustav radi povećanja prihoda. Također, smatramo da izvanredni studenti koji mogu koristiti usluge studentskih centara predstavljaju nelojalnu konkurenciju redovnim studentima, ali i drugim radnicima. U odnosu na redovne studente, izvanredni imaju puno manje fiksnih obaveza na fakultetu te su samim time puno dostupniji poslodavcima. Nema prepreke da oni rade i u punom radnom vremenu. U tom  kontekstu, s obzirom na smanjene doprinose, ali i na nepostojanje prava koja proizlaze iz zakona o radu, kao što je pravo na plaćeni godišnji odmor, izvanredni studenti predstavljaju i nelojalnu konkurenciju drugim radnicima. Iz tih razloga smatramo da se ne bi trebao na ovaj način izjednačavati položaj izvanrednih i redovnih studenata. Uz to, smatramo da MRMS i MZO, skupa s akademskom zajednicom, trebaju pristupiti sustavnijem rješavanju ovog pitanja na način koji će omogućiti primjerenu upotrebu instituta izvanrednog studija, zaštiti kvalitetu visokog obrazovanja te na adekvatan način pomoći izvanrednim studentima. Predlažemo da se razmisli o nekoj vrsti porezne olakšice za radnike koji uz rad studiraju.

 

Transparentnost sustava

 

Pored toga, vidimo i veliki prostor za povećanje transparentnosti sustava. Smatramo da bi podaci o korisnicima usluga studentskih centara trebali biti javno dostupni s obzirom da se radi o svojevrsnoj državnoj potpori.  S obzirom na to da se ovim zakonom poslodavcima omogućuje korištenja rada druge osobe po povoljnijim uvjetima u odnosu na zakon o radu, te je samim time i smanjen prihod države, smatramo da podaci o poslodavcima koji koriste usluge SC-a i kako ih koriste moraju biti javno dostupni.

Predlažemo i da se u Povjerenstvo koje se bavi pitanjima posredovanja uključi predstavnik civilnog društva koja djeluje u području obrazovanja i predstavnici socijalnih partnera kako bi se osiguralo da je proces transparentan jer za njega postoji širi interes javnosti.

 

Ograničenje studentskog rada

 

Prema podacima koji su izneseni u prezentaciji Ministarstva znanosti i obrazovanja pod nazivom Izrada nacrta zakona o zapošljavanju i radu učenika i studenata u 2016. godini od 122.972 redovita studenta preko ugovora o djelu redovitog studenta radilo je 84.517 studenata; ukupno su zaradili 1.145.014.967,55 kn, odnosno prosječno 13.547,75 kn po studentu godišnje. To znači da je 68,73% studenata u 2016. radilo tj. 68.73% je izvadilo barem jedan studentski ugovor preko nekog od studentskih centara. Probajmo vizualizirati koliko prosječni student koji radi preko studenskih ugovora zapravo radi. Ako pretpostavimo da je prosječna satnica oko 20 kuna vidimo da u godini dana student koji radi, odradi 677 sati. To znači da prosječni studenti koji radi za vrijeme školovanja odradi 17 tjedana u punom radnom opterećenju od 40 sati tjedno. To znači da taj prosječni student godišnje više od 4 mjeseca provede u punom radnom opterećenju. Možemo samo spekulirati koliko te brojke utječu na kvalitetu studiranja i ishode studiranja pogotovo ako uzmemo u obzir indicije da je Hrvatskoj stopa dropouta u visokom obrazovanju znatno više od prosjeka Europske unije.

 

S obzirom na te podatke te opseg studenskog rada smatramo da ovaj zakon mora definirati što za njega znači povremeni rad i u kontekstu toga ograničiti studentski rad. Godišnje opterećenje ECTS (60) bodovima je istovjetno godišnjem radnom opterećenju radnika koji radi na puno radno vrijeme. jedan ECTS je 30 sati rada. Kako ima 60 ECTS-a godišnje, dolazimo da 1800 sati godišnje student ima obveze koje opterećuju njegovo vrijeme. S druge strane radnici(podaci za 2017.) imaju 2008 radnih sati minus obvezni godišnji odmor od minimalno 160 sati što 1848. To znači da kada bi izjednačili opterećenje studenata i radnika, studenti bi smjeli raditi  maksimalno 40 sati godišnje.

 

Smatramo da se može razmišljati u dva smjera ograničavanja studentskog rada:

 

1. Studentski rad se može ograničiti na godišnjoj razini tako da postoji maksimalan broj sati koje student godišnje može iskoristiti. Tako se stvara jasna distinkcija između studenta koji radi i radnika.

2. Studentski rad se može ograničiti na mjesečnoj razini kako bi se smanjilo radno opterećenje studenata za vrijeme trajanja nastave. Naravno, iznimke bi se onda mogle raditi za poslodavce koji mogu dokazati da se radi o studentskoj praksi te ih na taj način poticati da razvijaju modele studentske prakse. U periodu dok nema nastave, trebalo bi razmišljati u smjeru da se studentima omogući rad preko ugovora o radu na određeno vrijeme za stalne sezonske poslove koji je uređen Zakonom o radu. Mnogo studenata koji za vrijeme sezone rade i dok nema predavanja rade u punom radnom opterećenju zbog nedostatka zakonske regulative trenutno nemaju nikakav mehanizam zaštite. S obzirom na visoku potražnju poslodavaca za radnicima u tom sektoru, ovakva promjena ne bi ni utjecala na mogućnost studenata da obavljaju sezonske poslove, a omogućila bi im da u većoj mjeri ostvaruju svoja radnička prava.

 

Cijena rada

 

Pozdravljamo vezanje cijene studentskog rada s minimalnom plaćom, ali vjerujemo da ova promjena zasada (dok se ne podigne razina minimalne plaće) neće imati značajnije efekte s obzirom da je većina ponuda poslova već zadovoljavala taj standard (To bi prema trenutnoj razini minimalne plaće iznosilo 20,47kn, što u stvarnosti nije neko povećanje budući da se satnice uglavnom već sada kreću oko 20kn/h). Dodatno, radi toga neće utjecati ni na povećanje studentskog standarda ili na opsega rada (ponudu rada), ali niti na potražnju za radom. Ukoliko se  ovim zakonom želi utjecati na te probleme, predlažemo dodatne intervencije na drugim mjestima u zakonu, pogotovo u smislu jačanje sustava stipendiranja po socio-imovinskom statusu te povećanje dostupnosti domova kao  jedan od osnovnih preduvjeta za uklanjanje razloga za studentskim radom.