Dosta je (za)laganja - počnite raditi

Na prosvjedu se umjesto parola moglo čuti puno osobnih priča i razloga zašto se politike koje se o dnose na mlade trebaju mijenjati.  Tako nam je Dubravka Pušić ispričala svoje iskustvo sa SOR-om. Dubravka je arhitektica koja je provela dvije godine na SOR-u, za naknadu od 2400 kuna. U svom govoru - poručila je sljedeće: “Što smo mi mladi dobili od ove mjere? Društvo nam kaže da smo nezahvalni! Jer neki uopće ne dobivaju plaće, a naš minimalac barem redovito sjeda na račun. Država nam šalje poruku da je naše znanje i obrazovanje bezvrijedno. A poslodavci? Poslodavci nam poručuju da smo lijeni, nemotivirani, nefleksibilni. Tuže se da ne želimo raditi prekovremeno, a ni za redovan rad nismo plaćeni! Poslodavci se vrijeđaju što ne cijenimo priliku koja nam se pruža. A opet...opet nas uzimaju na stručno. Ja vas pitam… pitam njih…a bogami, svakodnevno pitam i samu sebe…Tko tu koga… Ne cijeni.”

Mladi ne žele osposobljavanje na način na koji je ono sad zamišljeno - mladi žele imati praksu za vrijeme obrazovanja, prava koja proizlaze iz radnog odnosa, plaću od koje mogu živjeti! Žele da mjere aktivne politike zapošljavanja budu namijenjene onima kojim je to zaista potrebno, a ne da se osposobljavaju osposobljeni, a ignoriraju potrebiti. Upravo o važnosti organiziranja i borbi za svoja prava govorio je učenik IV. razreda Škole za cestovni promet, Vinko Cestar: “Želimo svoja prava ovdje i sada! Želim ostati u Hrvatskoj nakon visokog obrazovanja, kao i mnogi, ali Hrvatskoj u kojoj mladi nisu na minimalcu, u kojoj svi pa tako i mladi imaju sva radnička prava. Želimo ostati u zemlji u kojoj vladajući preuzimaju odgovornost i rješavaju probleme. Mi nismo samo statistika! Kada su mladi na minimalcu, kada su nam oduzeta radnička prava, jedino što nam preostaje jest da izađemo na ulice. Zato smo ovdje danas!”

Da je ostao, ministar bi se možda i osjetio posramljenim kada kaže da se zalaže za promjene, dok je u isto vrijeme jednoj cijeloj skupini ljudi već više od petnaest mjeseci gotovo u potpunosti onemogućen ulaz na tržište rada u struci u kojoj su se obrazovali, i kada znamo da ništa nije poduzeto da se taj problem riješi.

Marija Jacek iz Đakova, majka troje djece poručila je da se osjeća prevareno jer je uložila vrijeme i novac u prekvalifikaciju, a sada nema mogućnosti rada u struci: “Prekvalificirala sam se dok još nije bilo dobnog ograničenja za stručno osposobljavanje, da bi se na HZZ-u prošle godine neugodno iznenadila. Naime, rečeno mi je da nemam više pravo na SOR jer sam starija od 30 godina. Strašno! Tada su me na Zavodu za zapošljavanje još uvjeravali da će se situacija uskoro promijeniti i da budem strpljiva, ali promijenilo se to da su početkom ožujka ove godine uveli 9 famoznih mjera koje ne odgovaraju ni meni ni ostalima koji imaju više od 30. Već 15 mjeseci čekamo ostvarenje svojih prava i nadamo se da će institucije promijeniti nešto, osobno znam mnoge koji su se već iselili zbog ove diskriminacije.”

Podršku mladima došli su poručiti i umirovljenici. U ime Sindikata umirovljenika Hrvatske na prosvjedu je govorio Milan Tomičić, zamjenik predsjednice SUH-a koji je svojim inspirativnim govorom podržao mlade u njihovoj borbi za svoja prava. Istaknuo je da se, kada se on zapošljavao, vrednovao trud i rad te je uskoro i dobio ugovor na neodređeno. Danas je to mladima onemogućeno, oni su zakinuti tog prava, a što je još gore, putem SOR-a, prisiljeni su raditi bez ikakvih radnih prava.

Ministar nažalost nije ostao poslušati kako njegove mjere utječu na Dubravku ili Mariju ili što Vinko misli o svojoj budućnosti u Hrvatskoj. Znamo da mu se jako žurilo krenuti s promjenama, ali mi se ipak nadamo da će ovih dana izdvojiti sat vremena i potražiti snimku prosvjeda kako bi poslušao što su mu mladi poručili. Možda će tako, na kraju, ipak shvatiti što mora učiniti.

A mi mu poručujemo - Ministre, dosta je (za)laganja, vrijeme je da počnete raditi!

Inicijativa vrijedim više emitirala je prosvjed uživo.

Pogledajte ga na: https://www.facebook.com/search/top/?q=vrijedim%20vi%C5%A1e